Eko sela kao najuspješniji modeli održivog razvoja i zaštite okoliša - studija slučaja - Eko selo Findhorn u Škotskoj

Eko sela su univerzalna pojava kako za razvijeni svijet, tako i za nerazvijeni.

U razvijenim i prerazvijenim zemljama ona su odgovor na bezdušni materijalizam kojem je jedini cilj iscrpiti što veće prirodne i ljudske resurse radi ostvarenja visokog profita, ne razmišljajući na sutra, što će ostati budućim generacijam i u kakvom stanju.

Ovdje eko sela i njeni stanovnici stvaraju protutežu nerazumnom načinu života, pokazujući živim primjerom kako se može živjeti u obilju, ali obilju koje podrazumijeva  i zadovoljava sve aspekte ljudskog postojanja, skladno se uklapajući u okoliš. Najniži ekološki otisci izmjereni u ekoselima širom svijeta, a općenito najniži svjetski eko otisak izmjeren u Findhornu, jasno pokazuju da je najvažniji čimbenik razvoja, promjena svijesti.

U koliko čovjek sebe ne razvija kao visoko moralno biće, podložan je varkama snažnoga intelekta koje tada vrlo često dovode do nemoralnih destrukcija velikih razmjera. Svakim danom, svjedoci smo sve većih kataklizmi uzrokovanih ljudskom pohlepom, neodgovornošću i nemarom.

Nerazvijene zemlje, pak u eko selima vide svoju šansu i za ekonomski razvoj, s obzirom da ekonomski koncept socijalnog poduzetništva omogućava rad uz pravednu raspodjelu dobiti, stvaranje tržišta, razmjenu dobara unutar i izvan zajednice sa velikom brigom za okoliš. Velike svjetske korporacije nanijele su nerazvijenim zemljama veliku nepravdu i štetu kroz različite oblike kolonijalnog porobljavanja, a sada ih nastoje, između ostaloga, pretvoriti u svoja smetlišta neopasnog, a posebno opasnog otpada, prodajući im zastarjele tehnologije, GMO sjeme uz koja idu skupa umjetna gnojiva, pesticidi i mehanizacija.

Na tim područjima, ponovo su eko sela svjetionici koja pokazuju lokalnom stanovništvu drugačiji koncept življenja, a ujedno i pružaju otpor neo-kolonijalnim silama koje pokušavaju izvući samo materijalnu korist i demoralizirati lokalno stanovništvo. Oni su jedni od glavnih pokretača promjene svijesti na tim područjima.

U Hrvatskoj se za pokret eko sela pročulo nakon domovinskog, rata 1993. godine i to kroz radionice o pomirenju, rješavanju sukoba, nenaslinoj komunikaciji, koje su vodili treneri i žitelji eko sela Lebensgarten iz Njemačke. Oni su ujedno i pomogli osnivanju eko sela Latinovac u Slavoniji 1995. godine.

Iza toga kreću i ostale inicijative poslije radionica permakulture koje je vodio „otac“ permakulture Bill Mollison u Istri,  te radionica gradnje kuća od slame u Međimurju i u okolici Zagreba itd.

Trenutno u Hrvatskoj djeluju četiri udruge, Eko selo Latinovac, Kneja Čakovec, EIA Pula i Reciklirano imanje Vukomerić koji su se udružili sa još nekoliko udruga i inicijativa sa područja ex-Jugoslavije u Balkansku mrežu ekosela koja je također članica GEN-a.

Nijedna od navedenih udruga, nije uspjela ostvariti za sada potpuni model održivosti eko sela poput Findhorna, Damanhura, Aurovilla u Indiji ili Lebensgartena u Njemačkoj.

Iz toga se nameće zaključak da osim nekolicine predanih entuzijasta koji žive svoj san pokušavajući promijeniti sebe i svijet na bolje, još uvijek na ovim prostorima nedostaje veći kvantni skok promjene svijesti.

Kako nama za sve treba poticaj iz vana (EU) da bi se neke stvari kod nas promjenile, vrlo često pod „morate“, tako će i formiranje LAG-ova (Local Action Group) u ruralnim područjima („moramo“ da bi se mogla koristiti sredstva IPA-RD-a) vjerojatno donijeti dobar vjetar u leđa postojećim ekoselima te pokretanju i osnivanju novih na ovim prostorima koja su jedna od najnezagađenijih i najčišćih područja Europe.
A do tada....

NEKA SVA BIĆA U SVIM SVJETOVIMA BUDU SRETNA!

Podjeli članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Linkovi

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn