MARKOVAC Osječanka Tatjana Ordanić i Kutjevčanin Slavko Bertosi prije četiri godine su započeli s kultiviranjem imanja u Markovcu u općini Velika. "Gradska cura iz centra Osijeka", koja je obišla dobar dio svijeta od Škotske od Indije, zaključila je da se budućnost može graditi na obroncima Papuka i uhvatila se mačete. Tatjana prodaje stan u Osijeku, kupuje vikendicu okruženu šikarom i sa Slavkom je pretvara u uzorno imanje koje su nazvali "Vilin šapat". 

- Još imamo kupine, maline, ribizle i grožđe. Imamo dosta voća. U plasteniku imamo graška i graha. Tu imamo strašno puno luka, a ovdje tablu krumpira. Ljekovito bilje imamo posađeno i samoniklo po brdima koje beremo uz dozvolu Ministarstva. Imamo sistem koji uključuje prirodno ručno branje i sušenje na tavanu. U sušari pak sušimo kamilicu i koprivu. Imamo 150 košnica. Uzgajamo konje, a na njihovom stajnjaku kalifornijske gliste koje prave humus za vrt. Radimo dan i noć. Još ne živimo dobro od toga, no tek smo krenuli - nabraja i pokazuje Slavko Bertosi.

- Volontirala sam u Eko-selu Findhorn na sjeveru Škotske, putovala po Iranu i Indiji, a nekako sam ipak završila ovdje. Krenulo je slučajno kupnjom vikendice. Svih 15 hektara zemljišta je bila potpuna šikara, dosad smo iskrčili tek 5 hektara. To je bila džungla, počeli smo s mačetama i onda je došao Slavko s motornom pilom. Pomagali su nam ljudi iz Eko-centra Mavrović, traktorima su izvlačili panjeve. U početku sam spavala u susjednim Milivojevcima kod prijateljice. Ja sam bila voditeljica projekta u udruzi Eko-slap iz Osijeka, a Slavko je bio polaznik projekta koji smo vodili. Bio je mladi, perspektivni pčelar i vinogradar koji se želio prebaciti na ekološku proizvodnju. Došao mi je pomoći i na kraju je ostao - prisjeća se Tatjana kako je stekla imanje i supruga.

U Markovcu osim njih živi još samo jedan stanovnik. Bez ikakvih poticaja, uz vlastita sredstva, malo kredita i jako puno rada krenuli su zajedno u ovu pustolovinu. Tatjana se prvenstveno posvetila ljekovitom bilju, a Slavko pčelama. Sve uzgajaju ekološki i kažu da ljudi nisu svjesni bogatstva koje im je pred nosom.

- Na 10 hektara šikare ima toliko ljekovitog bilja da deset ljudi koji beru osam sati dnevno ne mogu sve pobrati. Ima puno bijelog i crnog sljeza, gospine trave, bokvice, bazge, šipka, imele. Mogla bih nabrajati do beskraja. Fascinantno je da lokalni ljudi uopće ne poznaju te biljke. Divlja menta je kvalitetna za čaj i ima je posvuda.

- Polako već možemo živjeti od toga. Sada smo pokrenuli proizvodnju kamilice na 7 hektara, imat ćemo i međukulture, posijali smo faceliju koja hrani tlo umjesto gnojiva, a tražena je i među pčelarima. Nagodinu ćemo saditi proso, uskoro će se otvoriti i mogućnosti sađenja konoplje - ispričala je Tatjana.

Posla imaju uvijek. Svaki dan im je totalno drukčiji i nepredvidljiv. Izazovi su na svakom koraku, od onih birokratskih do onih koje im postavlja priroda, no ne predaju se, rade "od jutra do sutra" i ne bi to mijenjali ni za što.

- Tijekom zadnja dva mjeseca niti jednu večer nismo legli prije ponoći. Ponekad legnemo čak između 2 i 3 sata. Ujutro smo se dizali između 6 i 7 sati. Ljeti smo ipak iscrpljeniji, tako da se nekad znamo dići i u 8 sati. Ako uspiješ leći u 23 sata, to je super. Uopće mi nije žao bez obzira na to što je to potpuno drukčije od onoga kako sam prije živjela. Kad dođem u Osijek, Zagreb, ili bilo koji grad, jednostavno postanem svjesna da ne bih više mogla živjeti bez cjelodnevnog kontakta s prirodom - ustvrdila je Tatjana.

Aleksandar GRLIĆ - 034portal

Podjeli članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Svi naši proizvodi nose oznaku:
100% Papuk
S gore koja pamti more.

 

Linkovi

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn