Biljke kao transformatori i prijenosnici sunčeve energije, kroz svoju esenciju i hranjive tvari od samog početka služe kao hrana i lijek čovjeku, životinjama, a i samim biljkama.
Biljke jedna drugu mogu podupirati u rastu i razvoju, štititi se međusobno od bolesti i štetnika, doprinositi povećanju ljekovitih i hranjivih tvari, ako su u „dobrom“ susjedstvu ili simbiotskom odnosu. Životinje svoje zdravstvene tegobe rješavaju odabirom pojedinih trava koje jedu kada se ne osjećaju dobro kako bi vratile tijelu ravnotežu i sklad. Vlasnici kućnih ljubimaca znaju da im psi i mačke „pasu“ neke trave, nakon kojih im prestaju, recimo, želučane tegobe.
Od svog postanka ljudi također koriste biljke kao hranu i kao lijek. Mnogobrojna današnja svjedočenja, a i znanstvena istraživanja govore, kako još uvijek, poneki od nas imaju sposobnost direktnog uvida ili komunikacije s biljkama gdje im biljke točno „kažu“ koji njihov dio da koriste i na koji način.
Na žalost 99,99999% nas izgubilo je tu sposobnost, tako da svoja znanja o ljekovitom bilju uglavnom moramo stjecati učeći iz mnogobrojne literature, kroz medije ili od iskusnih travara i sakupljača koji su voljni podijeliti svoja znanja.
Našu otuđenost kako od prirode u cijelosti, tako i od njenog dijela – biljnog svijeta, još u većoj mjeri je prouzročila industrijalizacija i enormno korištenje umjetnih gnojiva, fosilnih goriva, pesticida i u konačnici velike klimatske promjene koje znatno mijenjaju strukturu nekadašnjih staništa.
Stoga se s pravom možemo pitati koliko je još zapravo ljekovito bilje ljekovito i može li nositi naziv „ljekovito“ ukoliko podliježe svim mogućim kemijskim tretmanima za vrijeme uzgoja, sušenja, prerade i transporta?
Na našu sreću, postoje još uvijek izdvojena mjesta na planetu gdje su ta zagađenja barem malo manja i gdje još uvijek možemo ubrati pokoju biljčicu koja će nam prenijeti svoja ljekovita svojstva..... jer za prijenos ljekovitosti bitna je i naša namjera.
Pravila sakupljanja ljekovitog bilja
Kako bi olakšali početnicima i onima manje iskusnim sakupljačima, podijelit ćemo s vama neka od pravila sakupljanja bilja:
- Berite samo one biljke koje dobro poznajete i znate njihovu svrhu (svakako si nabavite pokoju knjigu sa slikama u boji, na tržištu ih ima na pretek).
- Ostavite minimalno 30% biljaka od vrste koju sakupljate na staništu koje ste odabrali za sakupljanje.
- Sakupljajte samo one dijelove biljaka koje ćete sušiti, bez oštećivanja ostalih dijelova biljke, koristeći alat za rezanje (škare, nož, srp…).
- Nakon vađenja podzemnih dijelova biljke, nastale rupe ponovo zatrpajte.
- Biljke skupljajte za vrijeme toplih i sunčanih dana, u prijepodnevnim satima kada su ljekovita svojstva u biljkama najintenzivnija (biljke ne smiju biti vlažne od rose ili kiše).
- Biljke i njihove dijelove skupljajte u ona godišnja doba i mjesece kada je to preporučeno za određenu biljku. Korijenje se sakuplja na jesen ili u proljeće: cijela biljka - kad počinje cvjetati, cvjetovi - čim su procvjetali, a listovi - kada su najljepše razvijeni. Pogodno vrijeme za branje kore je proljeće i jesen.
- Berite isključivo zdrave biljke, nenapadnute bolestima, gljivicama ili insektima.
- Ako skupljate 2 ili više vrsta u isto vrijeme, koristite odvojene posude za skupljanje kako ne bi došlo do miješanja biljaka, mirisa i svojstava.
- Bilje skupljajte isključivo u platnene vrećice, slamnate ili od pruća pletene košare bez sabijanja (biljke se u plastičnim vrećicama i posudama upare te izgube ljekovita svojstva).
- Ljekovito bilje berite na minimalnoj udaljenosti od 200 m od prometnica, industrijskih postrojenja i konvencionalno obradivih poljoprivrednih površina, a najbolje je u što udaljenijem i čišćem prirodnom okruženju.
- Nikada ne berite strogo zaštićene vrste s „crvenog popisa“, a za zaštićene tražite dozvolu od Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode.
- Ne berite otrovno bilje, pogotovo ako ne znate što i kako s njim!
Tatjana Ordanić, mag.ing.agr.