Medljika ili „medna rosa“ je med biljnog porijekla za razliku od medljikovca koji je animalnog porijekla i izlučuju ga lisne uši na različitom drveću. Pčele ga proizvode prerađujući slatki sok hrasta sladuna Quercus conferta Kit. Ex Schult.( syn. Q.frainetto Ten., Q.farnetto Ten., Q.hungarica Hubeny, Q.pannonica hort.) tijekom lipnja i srpnja, u godinama kada su ekstremno visoke temperature i vlažnost zraka. Hrast tada odbacuje višak žirova, a iz preostalih kapica curi tamni slatki sok kojega pčele skupljaju i prerađuju u med gotovo crne boje, gustoće poput karamela.

Zasigurno med najbogatiji lako apsorbirajućim mineralima za ljudski organizam, a pogotovo željezom radi visokog sadržaja tanina. Sadrži i veće količine antioksidansa, aminokiselina (alanin, arginin, asparaginska kiselina, cistin, glutaminska kiselina, glicin, histidin, leucin, lizin,metionin, prolin,serin, treonin, triptofan,tirozin i valin), enzimima te ostalim ljekovitih i hranjivih tvari. Osim saharoze, fruktoze, glukoze sadrži i veću količinu viših šećera kao što su rafinoza, melicitoza, turanoza, trehanoza, maltoza, koje se vrlo lako apsorbiraju u organizmu i imaju produženo djelovanje.
Korist mu je višestruka, kod podizanja imuniteta, preventivno kod prehlada i kašlja, ali i kod dugogodišnjih tegoba s hemeroidima pri vanjskoj upotrebi.
Hrast sladun raste na području između Kutjeva i Gradišta i medi svake 3 - 4 godine zbog čega je hrastov med dosta rijedak i ima ga u vrlo ograničenim količinama.