Imanje na rodnoj zemlji "VILIN ŠAPAT" nastalo je kao plod, otjelovljenje, unutarnjih i vanjskih putovanja duše za svojim Izvorom.

Jednog dana, kasnog ljeta 2008. godine, našla sam se  u jedva obnovljenom selu na južnim obroncima Papuka, kilometar i pol od glavne ceste. Nekadašnje selo, zaraslo je u dvadesetogodišnju šikaru kroz koju "ni mačka nije mogla proći", a u selu je živio samo jedan stanovnik i njegov pas.
Čovjek koji me dovezao, stao je pred jednu obnovljenu kuću s bunarom i onako mi usputno rekao da se dolje nalazi potok, a i da ne moram kupiti prvu kuću koju mi pokaže.

Tada, moja namjera nije bila ni kuća ni zemlja, sasvim mi je bilo dobro u stanu u Osijeku, na drugom katu, s balkonom u krošnjama drveća, odmah do parka ...... žudila sam za svojim putovanjima na Istok, posjetama eko selima po svijetu, seminarima Tai Chija s vrhunskim majstorima, svojim meditacijama, nepročitanim knjigama.....

Riječ "potok" počela je odzvanjati svakodnevno u mojoj glavi i nakon dva tjedna vratila sam se s prijateljicama kako bi vidjela taj "potok". Probila sam se kroz gustu divlju kupinu, sva izgrebana i pomalo poderana. I stvarno, potok je bio tu, sa svojim slapićem, čist i bistar poput suze. Duša je zatitrala.... u svijest su počele pristizati poruke, jasne, bistre, poput potoka skritog u divljim kupinama.

Svemir je počeo igrati svoju igru, zvanu sinkronicitet, sve se počelo odvijati pod palicom nevidljivog dirigenta, brzo i precizno. Razum se povukao u stranu pred snagom unutarnjih impulsa koji su odzvanjali cijelim bićem. Predala sam se unutarnjem vodstvu...... i kupila šikaru s potokom.


Šta napraviti s vrtovima, voćnjacima, oranicama koji su potpuno neprohodni, zarasli u šikaru nakon 20 godina nenjegovanja ljudskim rukama?

Kupila sam mačetu! Sigurno i samouvjereno krenula sam u čišćenje šikare! Za početak, do potoka.

Mačeta, kosa i ja družile smo se nekoliko mjeseci, dok se nije pojavio Slavko sa svojom motornom pilom.

Redatelj je opet bio na djelu! Srce je ponovo zatitralo.

Krčili smo četiri mjeseca, cijelu zimu, uz pomoć "Mavrovićevaca" koji su s obližnjeg imanja Eko-centra "Mavrović" povremeno "ulijetali"  velikim traktorom vaditi panjeve.

Očistili smo prvih 2000 m2 kako bismo nešto započeli....

Do sada smo prokrčili i priveli kulturi oko 4 ha (od ukupno 15 ha), na kojima uzgajamo razno bobičasto voće (jagode, maline, kupine, ribizle, ogrozle, aroniju), ostalo voće, povrće, žitarice, faceliju za pčelinju pašu.
Krčeći šikare, naišli smo na mnoga stabla starih sorti jabuka, višanja, trešanja, šljiva, ringlova, mušmula, oraha, vinovu lozu,  stabla divljih jabuka, divljih trešanja, divljih krušaka.

Na rubovima tih šikara raste pravo bogatstvo samoniklog ljekovitog bilja koje beremo, sušimo za čajeve, pravimo sirupe, ulja i kreme.
Od samog početka imanje smo stavili pod ekološki nadzor.

Podjeli članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Linkovi

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn