Samoniklo bilje - skupljanje

Tatjana Ordanić na svom imanju Vilin Šapat na obroncima Papuka uzgaja razno voće i povrće, bere samoniklo jestivo  ljekovito bilje te šumsko voće, a ima i 150 marljivih radnika, odnosno pčela koje proizvode malo poznate vrste meda

Moje prehrambene navike mijenjale su se drastično od djetinjstva do danas. Kao djevojčica nisam htjela jesti ništa osim sosa od rajčice, pohanog kruha, graha, prezli koje sam skidala s pohanog mesa, “kosti od bureka” (reš pečeno tijesto bez sira), te ponešto od voća koje smo uzgajali u vrtu iza kuće u Belom Manastiru. I sve to u malim količinama. Mrzila sam kelj, kupus, mlijeko i još štošta. Kada smo se 70-ih preselili u Osijek, roditelji su malo odahnuli jer sam u to vrijeme počela jesti još neke namirnice.

Mama se trudila udovoljiti mi i izvrsno je kuhala prema starim recepturama baranjske i mađarske kuhinje i pekla je divne kolače i torte pa sam i ja polako počela shvaćati hranu i u njoj uživati. U tinejdžerskim godinama na stolu su morala biti tri mesna obroka jer bih u protivnom plakala. A najviše suza prolila bih ako je tog dana za ručak bila tjestenina. Nisam je voljela ni s čim, ni s krumpirom, ni s kupusom, ni s makom. A onda su došle 80-e i nakon svih tih mesnih menija prebacila sam se na bezmesni i postala vegetarijanka.

A biti vegetarijanac u to doba i još k tome u srcu Slavonije bilo je zaista teško. No mama je tu opet podmetnula svoja leđa i smišljala razna jela kako bi joj dijete bilo sito i zadovoljno, a ja pri tome nisam previše razmišljala o problemu s kojim sam je opteretila.

 

Danas je to sve jednostavno jer većinu povrća, voća i ljekovito bilje, koje je osnova moje prehrane, moj dragi i ja uzgajamo na našem imanju Vilin šapat, imanju na rodnoj zemlji, na obroncima Papuka. Imamo i 150 košnica, a naše marljive pčelice proizvode med od divlje trešnje i hrasta kojima često zadovoljavam potrebu za slatkim ako se nema vremena za pečenje kolača. Moja jutra počinju ritualnom instant kavom sa sladoledom i bananom, a nakon toga popijem šalicu do dvije čaja, od bilja koje sami beremo i sušimo. Uglavnom je to kombinacija mente i majčine dušice koje zaslađujem kašikicom meda. Ako stignem, odmeditiram, a ako ne, prelazim na doručak koji se mijenja ovisno o godišnjem dobu.

U proljeće i ljeto često je to acidofil s kornfleksom ili šnita kruha sa sirom uz mladi luk, rotkvice, rajčice, papriku, krastavac. U hladnijim danima uživam u pohanom kruhu koji poham u smjesi jaja i malo dimljenog sira, a jedem ga uz turšiju koju sami pravimo. Za ručak obavezno jedem juhu, a najviše volim onu od rajčice ili svježeg povrća u koju ponekad ubacim mlade listove crnog sljeza i dvije do tri vrste koprive koje rastu kraj našeg potoka. Nakon juhe obično uživam u pohanim tikvicama ili patišonima s roštilja koje prelijem maslinovim uljem. Uz njih obično jedem saftni pirjani krumpir s lukom, češnjakom, paprikom i rajčicom. Volim si ugoditi i kuhanom raži i nečim zelenim iz vrta poput mrtve koprive, šarene koprive ili blitve. U proljeće i jesen beremo gljive pa često imamo gljivarski ručak: pohane vrganje ili varganje, sunčanice, lisičarke, crne trube s jajima uz zelenu salatu s bučinim uljem i limunom. Na kraju sve volim “zaliti” sokom od različitog ljekovitog bilja, koji sami pravimo.

Iako sam više slani nego slatki tip, od kolača volim mađaricu, limun šnite, orah tortu s filom od čokolade, ledenu tortu, Katarina tortu, a ljeti sladoled. Uglavnom ne večeram, ali ako se zadesi, onda je to nešto lagano, komadić sira i kruha s povrćem, ali nikad poslije 19 sati.

Jako volim svježe sezonsko voće, a poseban je užitak kad ga sama uberem. Najdraže su mi maline i “ćelave breskve” i tu nemam mjeru. U malinama bih se mogla i kupati!

Svakodnevno razgovaram sa svojim tijelom i ispitujem ga kada, u kojim količinama i što želi jesti i piti, a ja se trudim ugoditi mu. Meditacija, joga, tai chi i vegetarijanska prehrana naučili su me da osluškujem potrebe svog tijela koje najbolje zna što mu odgovara. Naše tijelo je vozilo naše duše i mi smo odgovorni za njega. Stoga mu trebamo biti zahvalni što nas služi i ne opterećivati ga nepotrebnim otrovima.

Podjeli članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Linkovi

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn